MOSTAR – Tradicionalna Svetosavska akademija održana je večeras u Vladičanskom dvoru u Mostaru u organizaciji Srpske pravoslavne crkvene opštine Mostar i Gradskog odbora SPKD “Prosvjeta”.

Na Svetosavskoj akademiji besjedio je starješina Saborne crkve Svete Trojice u Mostaru Radivoje Krulj, a u programu su učestvovali učenici “Prosvjetine škole” sa recitacijama, “Prosvjetin” hor “Aleksa” iz Mostara i Etno-grupa “Simonida” iz Nevesinja.

Na Svetosavskoj akademiji prisustvovao je konzul Srbije u Mostaru Marija Bakoč, sveštenstvo Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, predstavnici srpskih udruženja, te brojni gosti.

Svetosavska akademija u Mostaru se održava tradicionalno od 2009. godine, a prvi put u ovom gradu održana je davne 1883. godine, kada ju je organizovao čuveni srpski pjesnik Aleksa Šantić.

Besjeda sveštenika Radivoja Krulja:

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Amin!

Draga djeco, uvažena………….. draga braćo i sestre,

Neka je srećan i blagosloven praznik našeg oca, učitelja i prosvetitelja Svetog Save, arhiepiskopa svih srpskih i primorskih zemalja.

Sveti Sava je najljepše srpsko dijete, reče Sveti vladika Nikolaj Žički.

Zaista, Sveti Sava je najljepši prinos našeg naroda pred prestolom Boga Živoga.

Zbog čega i kako je to Sveti Sava najmoćniji i najljepši izdanak našeg naroda?

Odgovor na ovo pitanje i na ovu tajnu, krije se u Savinom opredjeljenju.

Koje je to Savino opredjeljenje?

Ko je Savin život?

Šta je Savin identitet?

Odgovor je jednostavan, kratak i jasan.

Bogočovjek – Isus Hristos, On je Savino opredjeljenje, život i identitet!

Sava je prvo sebe ohristovio jer je njegov život od rođenja protkan Sinom Božijim – Isusom Hristom. Njegovo krštenje, njegovo upravljanje ovom divnom humskom zemljom, njegovo svetogorsko monašenje i podvig, njegovo arhiepiskopovanje, njegova smrt, njegovo mučeništvo, njegovo svetiteljstvo… sve njegovo jeste Hristovo.

Samo kao takav, Sava je moga uvesti svoj narod u hrišćansku porodicu naroda.

Sava je samo kao Hristov i jevanđelski čovjek, širinom ljubavi Hristove uspio da od srpskog naroda učini jedan od najkluturnijih i najmoćnijih naroda svog vremena.

Tom kulturom i tim stvaralaštvom i tim izražajem napajali su se naši preci. Trebalo bi da se i mi napajamo.

Draga djeco, draga braćo i sestre, nije naš Mostar slučajno prije 130 godina bio kulturni centar svih Srba i svetosavaca. Nije Aleksa Šantić, Svetozar i Vladimir Ćorović, Jovan Dučić, Atanasije Šola i mnogi drugi „mostarski apostoli“ pali s neba. Oni su disali Hristom preko Svetog Save.

Baš na ovom lokalitetu prije tačno 139 godina, petnaestogodišnji Aleksa Šantić je sa svojim drugarima pripremio, organizovao i realizovao Svetosavsku akademiju.

Iz tog Aleksinog početka sa Svetim Savom, proizišao je Aleksin „Put Bogočovjeka“ i Aleksin ovozemaljski svršetak je baš o prazniku Svetog Save, 2.februara.

Aleksin cjelokupni život i Aleksino svetosavsko opredjeljenje je bilo opredjeljenje njegove cijele generacije, odnosno slavnog doba Mostara.

Izraz tog života i tog opredjeljenja je Saborna crkva Svete Trojice, kao što je izraz Savinog života i opredjeljenja za Hrista: Žiča, Studenica, Sopoćani, Mileševa, Stupovi, Gračanica, Dečani, Pećaršija itd. itd.

Draga djeco, dragi ljudi, kao i svaka generacija tako i naša je pozvana i prizvana da se opredjeli, ne riječima, nego djelima, upravo onako kako nas Sava poziva i priziva u svojoj čuvenoj Žičkoj besjedi, da budemo Hristovi i da se učimo strahu Božijem.

A strah Božiji je potpuna suprotnost od strahova i prepreka ljudskih.

Vara se onaj koji misli strahove i prepreke ljudske savladati „velikim“ riječima i obećanjima koji se po pravilu završavaju podaništvom, klimoglavstvom, primitivnim nacionalizmom, rijalitijem svake vrste, poniženjem i sluganstvom, životom u lažima i obmanama raznoraznih partija, navijačkih grupa i organizacija koje obično nose velika i slavna imena i nazive prepune časti i obraza, a nemaju nikakve veze ni sa čašću, niti sa obrazom.

Naš obraz treba biti Sveti Sava, a naše opredjeljenje i naš put je Hristos Gospod.

Da bismo kročili na taj put, trebamo se probuditi iz mrtvoga sna ljenosti, nemara, neodgovornosti i grijeha. I ne samo to, mi ovdje u Mostaru i Dolini gdje duvaju protivni vjetrovi, moramo da budemo iznad prosjeka da bismo bili ravnopravni sa prosječnima.

Znam, nije to lako. Ali, nije bilo lako ni našim slavnim mostarskim precima po turskim tamnicama, austrougarskim kazamatima, ustaškim stratištima, komunističkom sivilu i najnovijem pogromu i progonu, pa su opet iza sebe, a za nas i našu djecu, ostavili veličanstvena djela svetosavske kulture.

Neka i nama, u ovom nimalo lakom i blagonaklonom vremenu i trenutku, svetosavski obraz i hrišćansko opredjeljenje bude život da bi oživotvorili Saborni hram i istinski obnovili sebe i Mostar.

Amin, Bože daj i pomozi Sveti Savo svojim molitvama!