Mostar 1. februar 2020. – U Narodnom pozorištu Mostar danas je održana Svetosavska besjeda koja se tradicionalno održava od 2009. godine, a prvi put u ovom gradu održana je davne 1883. godine kada je organizovao čuveni pjesnik Aleksa Šantić.

Na  Svetosavskoj besjedi su nastupili učenici Prosvjetine škole iz Mostara, djeca koja pohađaju pravoslavnu vjeronauku i učenici iz Gacka sa predstavom “Iz vremena u vječnost“ koju je režirala vjeroučitelj Ivana Hrnjez.

Besjedu je održao sveštenik Duško Kojić koji je naglasio da je Sveti Sava jedan od onih rijetkih ljudi u istoriji čovječanstva pred kojim kad se zastane prosto se zanijemi.

“I danas, osam vijekova nakon Save postavljamo pitanje: Zašto je Sveti Sava najvažnija ličnost našeg roda kroz vijekove? Ne bi bilo dovoljno da kažemo kako je on najveći i najbolji zato što je bio Nemanjin sin, zato što je izdejstvovao autokefalnost naše crkve, zato što je bio monah i episkop, zato što je bio mudar, pametan i vrijedan, lijep, harizmatičan, pobožan i hrabar. Svi ovi odgovori, iako tačni, nisu dovoljni, jer u našem narodu je bilo i mnogo drugih takvih. U čemu je onda tajna lika Svetog Save? Jedna dimenzija Savine ličnosti koja je bila presudna da on postane krajeugaoni kamen našeg postojanja jeste njegovo voljno raspeće kroz posvećenost svetoj ideji, a ta sveta ideja jeste krst satkan od potrebe da žrtvuje sebe za druge i želje da u svoj narod uvede red i poredak“, kazao je sveštenik Kojić.

On je dodao da Sveti Sava s tim planom i programom napušta dvor, uzima podvig i s tom namjerom on piše i prevodi tipike, besjede i žitije  i zakonopravilo koje je uređivalo kako crkveni, tako i građanski život.

“Iako je hrišćanstvo nesumnjivo imalo korijena na našim prostorima i prije Svetog Save, iako se za Jevanđelje u ovim krajevima čulo još u vrijeme apostola, a pogotovo u vrijeme svetih misionara Ćirila i Metodija, Sveti Sava prvi organizuje Crkvu raspoređujući episkope i sveštenike kao masline, svoj narod ugrađuje u Liturgiju, u nebesku gozbu“, naglasio je Kojić u besjedi.

Podsjetio je da se Sveti Sava na društvenom planu bavio dvjema najvažnijim djelatnostima za život jedne zajednice – prosvjetom i medicinom, te je zbog toga pokazao da je njegova vizija bila dalekosežnija od vizije svih drugih velikih duhova koji su postojali i postoje u našem narodu.

“Jedan mudrac našeg doba je rekao: Ako bi danas Sveti Sava došao u Crnu Goru, svoju postojbinu, u Hercegovinu, svoju zemlju humsku, u Bosnu i Srbiju, svoju otadžbinu – vidio bi da ni poslije toliko vijekova njegova vizija nije ostvarena, ali da je i sada, kao i tada, najvažnije upravo ono za šta se i on borio: red, poredak, pravo i pravda, prosvjećivanje i liječenje ljudi“, naveo je Kojić.

U besjedi je Kojić naveo da bi nas Sveti Sava danas sigurno pitao zašto vlada bezakonje, zašto nema dovoljno reda, zašto se ne trudimo dovoljno u crkvama, školama, bolnicama, i zašto su braća ljubomorna jedni na druge, zašto se svađaju i mrze.

“Kao neko ko služi Božanstvenu Liturgiju, pokušaću da, u duhu svetoga Save predložim da bismo mogli više da radimo na sebi i na drugima, ne bismo li naša zemlja, naš grad i mi sami makar malo zaličili na onakvo mjesto i ljude kakvim nas on želi vidjeti“, poručio je sveštenik Kojić.

Svetosavsku besjedu organizovala je Srpska pravoslavna crkvena opština Mostar i Srpsko prosvjetno i kulturno društvo “Prosvjeta“ – Gradski odbor Mostar.