ISTORIJAT I AKTIVNOSTI SPKD ’’PROSVJETA’’

Od 1902. godine, kada je osnovano, pa sve do danas, Srpsko prosvjetno i kulturno društvo ”Prosvjeta” ostvaruje veliku ulogu u očuvanju i razvoju kulture, pismenosti i duhovnosti srpskog naroda. Smatra se da djelovanje „Prosvjete“ u očuvanju kulturnog, duhovnog i nacionalnog identiteta srpskog naroda dolazi odmah iza uloge koju je na tom polju ostvarivala Srpska pravoslavna crkva.

Osnivannje ”Prosvjete”

Na ideju o osnivanju „Prosvjete“ došla je 1901. godine grupa od 29 srpskih intelektualaca, koja je uputila molbu Zemaljskoj vladi u Sarajevu sa zahtjevom da se formira čisto humano društvo pod nazivom „Prosvjeta“, koje bi pomagalo školovanje đaka i studenata. A da je u to vrijeme zaista postojala izuzetna potreba za školovanjem, govore podaci o jadnom stanju obrazovanosti i prosvijećenosti u Bosni i Hercegovini. Kako navodi dr Božidar Madžar u svojoj knjizi ”Prosvjeta – srpsko prosvjetno i kulturno društvo 1902-1949”, od okupacije 1878. do osnivanja ”Prosvjete” 1902. godine, u cijeloj BiH gimnaziju je završilo svega 188 Srba, muslimana, Hrvata, Čeha, Poljaka i ostalih, a kad je ”Prosvjeta” osnovana, bilo je u cijeloj BiH svega oko 30 Srba visokoškolaca.

Razumljivo, Austro-ugarska vlast je ovu ideju primila sa podozrenjem. Poslije proučavanja predočenog statuta, izvrdavanja i oklijevanja, Odjelni predstojnik Zemaljske vlade Benko, stavio je 5. jula 1902. godine klauzulu na nacrt statuta „Prosvjete“: ”Predstojeća pravila odobravaju se”. Uslijedio je proglas u kome se inicijatori osnivanja Društva obraćaju srpskom narodu obrazlažući ciljeve i namjere, a zatim je 31. avgusta 1902, u prostorijama Srpskog pjevačkog društva „Sloga“ u Sarajevu održana osnivačka skupština. Za predsjednika Društva izabran je Risto Hadži Damjanović, a za potpredsjednika dr Risto Jeremić.

Osnivanje „Prosvjete“ oduševljeno je prihvaćeno u svim slojevima srpskog stanovništva i blagosloveno od strane crkvenih velikodostojnika. Bivši dabrobosanski mitropolit Savo Kosanović uputio je osnivačkoj skupštini telegram u kome poručuje: „Bog blagoslovio vaše plemenito preduzeće uspjehom, da cio narod objeručke prihvati tako spasonosnu za njega kulturnu ustanovu, kojoj se svesrdno radujem i odazivam sa hiljadu kruna.“ Bio je to pozamašan iznos, što potvrđuje da je sljedeći dobrotvor, najbogatiji trgovac, priložio 500 kruna.

„Prosvjeta“ se inače finansirala dobrovoljnim davanjima svog članstva. Legatori i veliki dobrotvori prilagali su po 10.000 kruna ili nepokretnu imovinu, a dobrotvori, utemeljivači, stalni i pomažući članovi, manje iznose.

Kako su potrebe „Prosvjete“ za ostvarivanje svojih ciljeva bile jako velike, pristupilo se učlanjivanju i povećavanju broja članova. Imajući u vidu rascjepkanost naselja i socijalnu strukturu stanovništva (uglavnom seljačko), te krajnje loše komunikacije, može se reći da je odziv za učlanjenje bio jako dobar. Nepunih 10 godina nakon osnivanja, „Prosvjeta“ je brojala blizu 7.000 članova i imala 80 pododbora (pododbori su birani gdje je bilo najmanje 50 članova).

Najvažniji zadaci

Najvažniji zadatak „Prosvjete“ bio je stipendiranje đaka i studenata. Prema utvrđenim kriterijima, stipendije je odobravao Glavni odbor. Prve stipendije odobrene su: 80 kruna mjesečno jednoj djevojci za pohađanje kursa za babice u Gracu ili Beču; 40 kruna za završetak preparandije u Karlovcu; i 20 kruna potpore jednom gimnazijalcu „dok se vidi hoće li napredovati.“

U školskoj 1902/03. godini „Prosvjetine“ stipendije dobili su: 21 student velikih škola; 39 gimnazijalaca; 2 učenika srednje tehničke škole; 12 učenika preparandije (učiteljske škole); 5 učenika trgovačke škole i 10 učenica djevojačke škole. Od 1910. godine „Prosvjeta“ je davala potporu i za školovanje zanatlija: kovača, kolara, cipelara, knjigovezaca, sapundžija, bojadžija i dr.

Da bi se poboljšali uslovi školovanja, prišlo se osnivanju đačkih domova. Tako je 1909. godine osnovan prvi „Prosvjetin“ đački dom u Mostaru. Tek poslije oslobođenja 1918. godine, osnovani su „Prosvjetini“ đački domovi u drugim većim mjestima (1919. u Banjaluci, 1923. u Bosanskoj Gradišci…).

„Prosvjetine“ poslove vodili su njeni istaknuti članovi, dobrovoljno i bez nagrade. Kako se djelatnost jako širila, 1905. godine raspisan je konkurs za prijem jednog „inteligentnog stalnog radnika„. Prvi stalni činovnik „Prosvjete“ bio je Petar Kočić. Međutim, zakratko. Već u novembru 1906, zbog učešća u generalnom štrajku u Sarajevu, Kočić je osuđen na izgon iz Sarajeva.

Opismenjavanje i kulturno uzdizanje bila je glavna djelatnost „Prosvjete“. Prema popisu iz 1910. godine, od ukupnog broja stanovnika u BiH starijih od 7 godina, bilo je 87,84% nepismenih. Zbog malog broja učitelja, u rad na opismenjavanju bili su uključeni sveštenici i inteligencija, a za vrijeme ferija i studenti, uglavnom „Prosvjetini“ stipendisti.

„Prosvjeta“ je obezbijedila i prvi bukvar za nepismene koji je štampala u 20.000 primjeraka i uglavnom dijelila besplatno. Takođe se pristupilo nabavci popularnih knjiga koje su dospijevale u ruke čitalaca i uticale da raste interesovanje za čitanje. Ubrzo se javila potreba za širenjem mreže biblioteka pa su u gradovima i selima osnivane stalne i pokretne knjižnice. Knjige su prikupljane od darodavaca, a nerijetko nabavljane iz Srbije i Vojvodine.

„Prosvjeta“ je štampala svoj list, uz koji je pretplatnicima dostavljala i listove „Zdravlje“ i „Narodne novine“ iz Beograda. Zemaljska vlada je ubrzo zabranila rasturanje listova iz Srbije.

Pored prosvjetiteljske i kulturne djelatnosti, „Prosvjeta“ se bavila i drugim aktivnostima za dobrobit naroda. Tražilo se načina da se priđe seljacima radi njihovog organizovanja i popravljanja ekonomskog položaja, pa se, poslije dugog i upornog traženja dozvole, 1908. godine pristupilo organizovanju srpskih zemljoradničkih zadruga. Zadrugarstvo je bilo put da seljak-kmet zaradom stečenom u zadruzi otkupi svoj kmetovski posjed. Predviđalo se takođe da zadruge postanu centri kulturnog života na selu. Svakako da je sve ovo nailazilo na podozrenje i otpor okupacione vlasti.

Narodne potrebe zahtijevale su od „Prosvjete“ da se brine o zaštiti narodnog zdravlja, tjelesnom vaspitanju, borbi protiv alkoholizma i sl. U svim ovim oblastima „Prosvjeta“ je davala podsticaj i pružala pomoć.

Gašenja i obnavljanja

Rad „Prosvjete“ odvijao se pod budnim okom vlasti, ali Društvo je zahvaljujući vještom vođenju i taktiziranju uspijevalo da izbjegne ozbiljnije sukobe sa okupacionom upravom. Međutim, 1913. godine, za vrijeme Balkanskih ratova, rad „Prosvjete“ je suspendovan, a za vrijeme Prvog svjetskog rata, 31. januara 1915, naredbom vlade, Društvo je raspušteno, a sva imovina konfiskovana. U isto vrijeme raspuštena su sva srpska društva, udruženja i organizacije. Najistaknutiji aktivisti „Prosvjete“ optuženi su za veleizdaju, a trojici njih: predsjedniku Simi Mirkoviću, glavnom sekretaru Vasilju Grdiću i sekretaru i uredniku lista „Prosvjeta“ dr Vladimiru Ćoroviću suđeno je na čuvenom veleizdajničkom procesu 1916. godine u Banjoj Luci. Naredbom vlade ukinuto je i 120 srpskih osnovnih škola, a jednom broju od 198 učitelja zabranjen je rad u državnim osnovnim školama.

Rad „Prosvjete“ obnovljen je 10. novembra 1918. godine kada se sastao Glavni odbor (izabran 1913) i preuzeo preostalu imovinu, pa se krenulo ispočetka.

Drugi put rad „Prosvjete“ zabranjen je 1941. godine uspostavom ustaške vlasti u BiH. Sva imovina Društva je oteta, aktivisti i članstvo rastjerani, a u uslovima strahovitih pokolja i genocida, na neko djelovanje za dobro srpskog naroda nije se moglo ni pomišnjati.

Poslije oslobođenja 1945. godine, „Prosvjeta“ je dala izuzetan doprinos obnovi i izvlačenju naroda iz opšte zaostalosti. Međutim, „u Društvu uopšte, pa i u oblasti narodnog prosvjećivanja, stvoreni su takvi odnosi da je skoro svaka praktična djelatnost sa nacionalnim sadržajem bila onemogućena i često stavljana pod sumnju partijskih i državnih organa“ – navodi dr Božidar Madžar. U tim uslovima, 26. marta 1949. godine „Prosvjeta“ je obustavila rad, a svu svoju imovinu predala novoosnovanom Savezu kulturno-prosvjetnih društava. Praktično, to je značilo gušenje jednog Društva koje je u istoriji srpskog naroda imalo izuzetno značajnu ulogu i dalo ogroman doprinos njegovom kulturnom, prosvjetnom i opštem napretku.

Do obnove „Prosvjete“ došlo je 28. juna 1990. godine, kada je usvojen novi statut kojim su uređeni organizacija, programski ciljevi, zadaci i sadržaj delatnosti Društva.  Predsjednik obnovljene Skupštine i Glavnog odbora „Prosvjete“ bio je akademik prof. dr Vojislav Maksimović.

Među osnovnim ciljevima i zadacima, ističu se: proučavanje istorije i života Srba; proučavanje i njegovanje srpske kulturne baštine; organizovanje i podsticanje naučnog, umjetničkog i književnog rada; izdavanje publikacija; širenje i popularisanje knjige; čuvanje jezičkog identiteta srpskog naroda zasnovanog na vukovskoj tradiciji; njegovanje uspomena iz prošlosti Srba davanjem inicijativa i pomaganjem u osnivanju muzeja, podizanju spomenika i davanju naziva gradovima, naseljima, ulicama, trgovima, i ustanovama; očuvanju ćiriličnog pisma; osnivanju kulturno-umjetničkih društava; saradnja sa institucijama Srpske pravoslavne crkve itd.

Danas na prostorima gde žive Srbi postoji i uspješno radi veliki broj odbora Društva.

PROSVJETA U MOSTARU – ISTORIJAT

”Prosvjeta” u Mostaru osnovana je odmah po osnivanju Društva u Sarajevu 1902. godine. Pododbor u Mostaru vrlo brzo se konstituisao, a po dostupnoj dokumentaciji, to je bilo 1. septembra 1902. godine tako da je mostarska ”Prosvjeta” jedan od najstarijih odbora. Za predsjednika je izabran Milan Ćuković, dužnost sekretara je povjerena Risti Jovanoviću, dok je blagajničke poslove obavljao Patar Šotrić. Tom prilikom izabrani su revizori: Dušan Tamindžić i pop Marko Popović. Njihovi zamjenici su bili Jevto Đajić i Milivoj Jelačić. S obzirom da je danas Bijelo polje u sastavu Mostara, spomenućemo i podatak da je tada u Bijelom polju povjerenik ”Prosvjete” bio Stevan Šinković. Povjerenici su se birali u onim mjestima gde se nisu formirale podružnice ”Prosvjete”.

Tadašnji mitropolit zahumsko-hercegovački Serafim, 16. decembra 1902. daje preporuku da se rad Društva proširi i na Hercegovinu.

”Poznato je prečasnom sveštenstvu i slavnim crkveno-školskim Odborima, da se je nedavno osnovalo prosvjetno društvo u Sarajevu za potpomaganje Srba đaka Bosne i Hercegovine pod imenom „Prosvjeta”. Već na prvom koraku, u samom početku osnivanja ovog prosvjetnog društva, Bosna i Hercegovina prihvatila je radosno i pozdravila osnivanje ovakog društva. Od kakve je vrijednosti i koristi oko društvo po naš narod, suvišno je govoriti, jer je poznato. Nalazimo ipak za potrebno preporučiti ovo društvo prečasnom sveštenstvu i slavnim crkveno- školskim odborima, da ga svako u svom kraju preporuči i zauzme se za skupljanje članova, kako bi time u ovoj općenarodnoj korisnoj ustanovi svi i svaki pojedini učestvovao. Potanje o ovom prosvjetnom društvu može se svako izvijestiti, nabavivši pravila društvena od središnjeg odbora u Sarajevu. Iz ovih pravila napomenućemo samo što se tiče članova: ima tri vrste članova: a) dobrotvora od 500 Kruna članarine; b) utemeljača od 150 Kruna članarine; v) pomagača od 60 helera članarine mjesečno. Preporučujemo, da se barem manastiri i bogatiji crkveno- školski odbori upišu za članove pod a) ili barem pod b). Još jednom preporučujemo ovo prosvjetno društvo toploj ljubavi prečasnog sveštenstva i slavnih crkveno-školskih odbora. U Mostaru, 16. decembra 1902. AE, Mitropolit Serafim s. r.”, navodi se u dopisu mitropolita.

Iz arhivske dokumentacije vidljivo je da je već 29. decembra u Mostaru bilo 14 članova ”Prosvjete” koji su uplatili sredstva za školovanje srpske djece i omladine.

Značajan rad

Rad ”Prosvjete” u Mostaru bio je značajan. O tome svjedoči činjenica da je pod okriljem ”Prosvjete” u Mostaru 1909. otvoren prvi ”Prosvjetin” đački dom u Bosni i Hercegovini. Ipak, Mostar je kulturno društvo imao i prije osnivanja ”Prosvjete”. Mostarske ”Gusle” koje su osnovane 1888. godine okupile su u Mostaru svu srpsku kulturnu i intelektualnu elitu, omladinu, trgovce, pa su mostarski Srbi bili prvrženi ”Guslama”. Tako se kulturni život odvijao u ”Guslama”, a prosvjetni u ”Prosvjeti”. Postala su to dva sestrinska Društva, kao što su i danas.

Zanimljivo je da je mostarski odbor samo dvije godine po osnivanju dodijelio nekoliko stipendija.

”Prosvjeta” je prvo udruženje u BiH koje je počelo osnivati Škole za seoske domaćice. Ukupno ih je osnovano petnaest, a trajale su tri mjeseca. Kuriozitet je da se upravo u Bijelom polju (Mostar) osnovala prva takva škola u BiH (1923. godine). Nešto kasnije otvara se takva škola i u Baćevićima, što je sigurno zasluga mostarske ”Prosvjete”.

U izvještaju za 1930. godinu stoji da je ”Prosvjeta” imala deset svojih domova širom BiH, od čeka su postojala dva u Mostaru; po jedan za mušku i žensku omladinu-pitomce. Samo su Mostar i Sarajevo imali po jedan dom za mušku i žensku omladinu.  Prosvjeta je tokom 1929/30. školske godine u svoje domove širom BiH primila 436 pitomaca, a od toga je u oba doma u Mostaru bilo 100 učenika. Zgrada na Suhodolini za mostarsku ”Prosvjetu” poklon je vrlo bogate i ugledne mostarske porodice Dokić.

Oblasni odbor ”Prosvjete” konstituisan je u Mostaru juna 1932. godine. Ovaj odbor je te godine održao Svetosavsku proslavu (besjedu) koja je održavana i u narednim godinama. Te godine sprovodila se akcija zajedničkog održavanja sastanaka ”Prosvjete” i ”Gajreta”. Zabilježeno je da su u Mostaru, Tuzli i Trebinju 1932. godine održani takvi sastanci.

Mostarska ”Prosvjeta” je stekla veliko povjerenje među građanima, posebno kad je riječ o imućnijim ljudima. Maja mjeseca 1936. godine mostarska ”Prosvjeta” održala je godišnju skupštinu kada je konstatovano da društvo broji 377 članova, a da joj prihod iznosi 18 143 dinara.

Prosvjeta je ukinuta 5. maja 1949. godine.

Obnavljanje 1990.

Sudbina ”Prosvjete” u Mostaru bila je ista kao sudbina cjelokupnog Društva – više puta je gašena i obnavljana.

Kao što je već pomenuto mostarska „Prosvjeta“ je dekretom komunističkih vlasti ugašena 1949. godine. Poslije prvih demokratskih izbora, 18. novembra 1990. godine, grupa mostarskih Srba obnovila je rad SPKD „Prosvjeta“ u Mostaru. Mostarska ”Prosvjeta” djelovala je kratko do izbijanja posljednjeg rata u zgradi nekadašnje Srpske osnovne škole na Glavnoj ulici ( Dom SPKUD ”Gusle”).

O tim danima i obnovi „Prosvjete“ sjeća se profesor Ranko Čvoro, prvi sekretar obnovljene mostarske „Prosvjete“ a danas počasni predsjednik SPKD ”Prosvjeta” Gradski odbor Mostar.

”Pripreme za obnavljanje rada Društva izvršene su krajem 1990. godine. Do obnavljačke skupštine izvršene su sve pripreme. U skladu s osnovnim odredbama Statuta Glavnog odbora urađen je Statut, Poslovnik o radu i druga akta. Obnavljačka skupština održana je u februaru 1991. godine u sali Narodnog pozorišta Mostar. Skupštini su, pored učesnika iz Mostara, prisustvovali i sljedeći gosti: prof. dr Nikola Koljević, prof. dr Biljana Plavšić, prof. dr Vojislav Maksimović, glumac Gojko Šantić, prvak beogradskog glumišta. Za predsjednika Društva izabran je profesor Dejan Ćupina, za potpredsjednika su izabrani profesor Živojin Repović i Novica Telebak – Teni, za sekretara Društva Ranko Čvoro, a za tehničkog sekretara Ljiljana Savić Borozan.

‘Prosvjeta’ je odmah imala značajne aktivnosti. Organizovana je izložba slika Milića od Mačve. U programu su učestvovali pjesnici Ljiljana Bulatović i Novica Telebak, te frulaš Bora Dugić. Osnovana je guslarska sekcija koju su vodili Novak Šojić i Majo Petković. Oni su organizovali dvije guslarske večeri. Urađeno je reprint izdanje knjige Vladimira Ćorovića ‘Mostar i njegova srpsko- pravoslavna opština”’.

Rad ovog odbora prestao je početkom rata 1992. godine kada je većina Srba napustila Mostar

Nakon rata, u Mostaru je osnovan odboro ”Prosvjete” koji nije pod krovom Glavnog odbora Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva ”Prosvjeta” sa sjedištem u Palama. Tokom 2008. i u 2009. godini grupa mladih, obrazovanih Srba iz Mostara pokušala se integrisati u taj Odbor „Prosvjete“ u Mostaru, međutim naišli su na ”zatvorena vrata”.

U monografiji ”100 Šantićevih večeri poezije” sveštenik Radivoje Krulj o tome piše: ”Razgovarao sam sa predsjednikom Odbora Sinišom Jokićem i generalnim sekretarom Odbora „Prosvjete“ u Mostaru Ratkom Pejanovićem. Razgovori su urodili plodom i zakazana je Skupština „Prosvjete“ u Ćorovićevoj kući u aprilu 2008. godine. Skupština je odredila nekolike radne grupe, između ostalog i grupu za izradu Statuta i radnu grupu za imenovanja. Međutim, njihov rad nikada nije verifikovan, niti je zvanično zakazana Izborna skupština Društva. Krajem 2008. godine navodno se nekolicina starijih članova sastala, kako su tvrdili na Izbornoj skupštini, za koju većina nije znala niti je o njoj bila obaviještena, i tom prilikom izabrala Milana Jovičića za predsjednika, a Ratka Pejanovića za generalnog sekretara „Prosvjete“. Nama koji nismo bili obaviješteni o Skupštini nije ništa drugo preostalo nego da se obratimo Glavnom odboru „Prosvjete“ u Istočnom Sarajevu”.

Obnavljanje 2011.

Glavni odbor SPKD ”Prosvjeta” je 2009. godine imenovao Radivoja Krulja za povjerenika „Prosvjete“ u Mostaru, s ciljem organizovanja i obnovljenja Odbora „Prosvjete“ u Mostaru. S velikom željom, entuzijazmom i pregalaštvom pristupilo se radu. Odziv je bio veliki.  Obnavljačka skupština SPKD ”Prosvjeta” Gradski odbor Mostar održana je 9. aprila. 2011. godine. Za predsjednika obnovljene „Prosvjete“ izabran dr Aleksandar Ratković, a za potpredsjednike profesor Ranko Čvoro i književnik Veselin Gatalo. Njega je naslijedio đakon Branislav Rajković, dok je potpredsjednik bio Ranko Ranko Čvoro. Za predsjednika mostarske ”Prosvjete” 2018. izabran je sveštenik Radivoje Krulj, a za potpredsjednika novinarka Sanja Bjelica Šagovnović. Danas je vršilac dužnosti predsjednika mostarske „Prosvjete“ Sanja Bjelica Šagovnović.

Od 2009. godine do danas SPKD ”Prosvjeta” Gradski odbor Mostar u više navrata se pisanim putem obraćao odgovornima u Odboru „Prosvjete“ u Ćorovića kući nudeći saradnju i ujedinjenje, ali ni na jedan naš dopis nismo dobili odgovor.

Sjedište SPKD ”Prosvjeta” Gradski odbor Mostar je u Vladičanskom dvoru u Mostaru. Upravni odbor društva čini devet članova, a Nadzorni odbor tri. U ”Prosvjeti” su aktivni i Prosvjetini aktivi poput aktiva Prosvjetine škole, Aktiva Prosvjetinog podmlatka, Bibliotekarskog aktiva, Aktiva Arhiva Prosvjete, a u okviru društva djeluje i Prosvjetina stipendija ”Vladimir Ćorović” koja ima Organizacioni odbor i Komisiju.

SPKD ”Prosvjeta” Gradski odbor Mostar broji oko 100 članova.

Uz brojne kulturne događaje, predavanja i obilježavanja važnih kulturnih i istorijskih datuma mostarska ”Prosvjeta” tradicionalno organizuje kulturnu manifestaciju ”Šantićeve večeri poezije”, Svetosavsku besjedu, te Božićni koncert. Jedna od naših najznačajnijih aktivnosti je Prosvjetina škola srpskog jezika, istorije i kulture koju organizujemo kao dopunsku nastavu za srpsku djecu na području Mostara koja u zvaničnom nastavnom programu ne pohađaju srpski jezik i nacionalnu grupu predmeta.