Dobitnik Književne nagrade „Aleksa Šantić“ za 2024. godinu je pjesnik Zdravko Miovčić.

Žiri koji je radio u sastavu prof. dr Duško Pevulja, predsjednik, prof. dr Dragan Stanić, član, i prof. dr Vladan Bartula, član, jednoglasno je donio odluku da Šantićeva nagrada pripadne pjesniku Zdravku Miovčiću.

Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“ – Gradski odbor Mostar i Srpsko pjevačko i kulturno –umjetničko društvo „Gusle“ Mostar, Književnu nagradu „Aleksa Šantić“ dodjeljuju svake tri godine za najbolju knjigu poezije izdatu na srpskom jeziku i jezicima južnih Slovena ili za životno djelo.
Nagrada će ovogodišnjem dobitniku biti uručena na Šantićevim večerima poezije u Mostaru koje će se održati od 9. do 15. septembra 2024. godine.

Žiri je u svom obrazloženju naveo da je Zdravko Miovčić jedan od najistaknutijih savremenih srpskih pjesnika.

„Njegov dosadašnji opus od deset pjesničkih knjiga, taj visoki status potvrđuje unutrašnjim sadržajima i rasponima, jezičkom umiješnošću, poetskom sviješću, pjesničkim domašajima i zapaženim recepcijskim odjecima. Izraziti lirik, ovaj tankoćutni pjesnik najdirektniji je srodnik Alekse Šantića i plodotvorni nastavljač stražilovske tradicije srpske poezije, kojoj Šantićev obimni pjesnički opus daje snažan pečat i osobenu snagu. Iz zbirke u zbirku Miovčić pažljivo stvara sopstvenu umjetničku sliku svijeta i na suptilan način raskriva tanana područja svoje duhovnosti i duševnosti. Ništa kod ovog pjesnika nije usiljeno, usljed čega se njegova poezija prihvata kao prirodno preslojavanje iskustava, utisaka, snatrenja, dubokih emocija destilovanih lriskom refleksivnošću. Raznolika iskustva svijeta i životnih ciklusa lijepo se dozivaju kod Zdravka Miovčića i saglašavaju u jednodušan pjesnički stav: čovjekovo je živjeti u neprestanom saglasju sa Tvorcem, prirodom, drugim ljudima te urvinama i uzvisinama sopstvenog bića. Prepoznavajući gospodnje znakove u svakodnevnom, u naznakama, sitnicama i detaljima, njegov odnos prema svijetu otkriva jednu dublju smislenost koja počiva na hrišćanskom samorazumijevanju. Zato bi se molitveni ton mogao izdvojiti kao najdominantniji u njegovoj poeziji, onaj koji Miovčićevu „raspetost metafizikom“ pitomo hramonizuje u jedinstveno osjećanje života. Pravoslavna duhovnost na lijep način prožima Miovčićevu poeziju u kojoj se pitomi duh bogopoštovanja i bogotražiteljstva ostvaruje u punoći povjerenja u Tvorca kao „tihog učitelja“ i spasitelja.
Pjesnik koji je osjetio miline stvaranja, Zdravko Miovčić je veliki majstor pjesničke forme, vrhunski sonetista te autor više uspjelih sonetnih vijenaca. U ovim zahtjevnim oblicima kod njega ni u tragovima nema usiljenosti i izvještačenosti bilo koje vrste, ali zato napretek ima šantićevskog saglasja emotivne misaonosti i poetske umješnosti “, navodi se u obrazloženju žirija.

Zdravko Miovčić je rođen na 1958. godine u Ledićima, ispod Treskavice, u opštini Trnovo. Osnovnu školu je završio u Vojkovićima, gimnaziju na Ilidži, a studije filozofije, komparativne književnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Magistar je menadžmenta, osnivač i direktor razvojne agencije Eda u Banjoj Luci i savjetnik za strateško upravljanje i rješavanje razvojnih problema u upravi, preduzećima i zajednicama. Do sada je objavio devet knjiga iz oblasti odlučivanja i upravljanja razvojem. Objavio je devet knjiga poezije: Zašto ti nisam pisao (Besjeda, Banja Luka, 2011), Što zatreperi i nestane (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Istočno Sarajevo, 2013), Škrinja i šapat (Narodna biblioteka Pale, 2015), Što je duša skupila (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Istočno Sarajevo, 2017), U milosti trenutaka – saglasice (Srpska književna zadruga, Beograd, 2019), Ljubav vinopojca – pjesme o vinu i uz vino (Centar za srpske studije, Banja Luka, 2020), Dnevna doza nostalgije – kafanske pjesme iz doba karantina (Srpska književna zadruga, Beograd, 2021), Niti đedovih priča (SKPD Prosvjeta, Pale, 2021), Knjiga lišća (Centar za srpske studije, Banja Luka, Srpska književna zadruga, Beograd, 2023). Dobitnik je nagrade Skender Kulenović 2018. godine za knjigu pjesama Što je duša skupila. Živi i radi uglavnom u Banjoj Luci. Oženjen, ima sina i dvije unuke.

Književna nagrada Aleksa Šantić ustanovljena 1968. godine, a već godinama dodjeljuju je „Prosvjeta“ i „Gusle“. Nagrada je zaštićena u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH, a Upravni odbor „Prosvjete“ je 2012. godine, donio novu odluku, kao i Pravilnik o dodjeli ove prestižne pjesničke nagrade.
Do sada je petnaest pjesnika dobilo ovu nagradu i to: Skender Kulenović /1969/, Vesna Parun /1972/, Oskar Davičo /1975/, Enver Đerćeku /1978/, Aleksandar Vučo /1981/, Stevan Tontić /1984/, Bogumil Đuzel /1987/, Stevan Raičković /1992/, Rajko Petrov Nogo /2006/, Veselin Gatalo /2007/, Đorđo Sladoje /2009/, Dara Sekulić /2012/, Pero Zubac /2015/, Luko Paljetak /2018/, Ivan Negrišorac /2021/.