Upravni odbor SPKD Prosvjeta GO Mostar je, istražujući svoju istoriju i došavši do velikog broja prvorazrednih dokumenata i arhivske građe, zaključio da od daleke 1920. godine manifestacija u čast pjesnika Alekse Šantića baštini neprekinut kontinuitet i kao takva se svrstava u red najstarijih književnih manifestacija ovih prostora. S tim u vezi donesena je odluka da manifestacija od 2013. godine nosi naziv 94. Šantićeve večeri poezije i da se tako imenuje te iz godine u godinu broji.

1920. godina (Prvo Šantićevo veče)

U znak zahvalnosti za sve što je učinio u borbi za dugo čekanu slobodu i afirmaciju Mostara, Srpsko pjevačko društvo Gusle u Mostaru je 3. januara 1920. – u Oficirsko-činovničkom domu – priredilo Šantićevo veče povodom pjesnikove pedesetogodišnjice. Organizatori su u pozivu i obrazložili razlog organizovanja Šantićeve večeri, navodeći:

„Povodom 50-godišnjice života našeg sugrađanina, pjesnika i književnika, miloga nam Alekse Šantića održava se ovih dana u cijeloj našoj velikoj otadžbini Srba, Hrvata i Slovenaca Šantićevo veče. Na ovaj način naš narod, bez razlike vjere i plemenskog imena, želi da iskaže zahvalnost i priznanje jednom od najvećih naših pjesnika, poborniku i apostolu bratstva i jedinstva našeg jednokrvnog troimenog naroda. Aleksa je posvetio svojih pedeset godina slavi Mostara. Red je sada, da Mostar posveti jedan svoj dan slavi Aleksinoj, jer ni jedan narod, ni jedan grad ne zaslužuje da ima velikih ljudi, ako ih ne zna cijeniti. Naš Aleksa, srpski i cijelog slovenskog Juga, zaslužio je, da slaveći njega, proslavimo sebe, jer je on najljepše opjevao sve ljepote našeg Mostara. Kao pjesnik, kulturni i nacionalni radnik, on je dugo, vrlo dugo bio naš zastavnik, glavni predstavnik Mostara u Srpstvu i glavni predstavnik ideje Oslobođenja i Ujedinjenja našeg naroda. Danas je stoga skoro nemoguće naći prosvjećenog Srbina i Hrvata, da izgovarajući riječ Mostar, ne pomisli na Aleksu Šantića – a to je njegova i naša slava najveća“.

Gusle su zajedno sa Hrvatskim pjevačkim društvom Hrvoje iz Mostara i Muslimanskim tamburaškim zborom Itihad te večeri izvodile samo Šantićeve kompozicije i govorilo se isključivo o Aleksi Šantiću.

Predavanje i besjedu o pjesniku održao je dr Pero Slijepčević. Da li tom prilikom ili kasnije, dr Slijepčević je rekao čuvenu rečenicu za Šantića koja možda najbolje i najsavršenije oslikava karakter njegove ličnosti, a ona glasi: „Krv junačka, duša devojačka“.

Na kraju večeri i sam je Šantić, obasut klicanjem i pljeskom, sav potresen, ali miran i neposredan kao i uvijek, uzeo riječ i obratio se prisutnima. Stoga ovaj događaj i ovu, 1920. godinu s pravom smatramo PRVIM ŠANTIĆEVIM VEČERIMA POEZIJE.