Već tradicionalno,  Srpsko prosvjetno i kulturno društvo ”Prosvjeta” GO Mostar, po završetku školske godine  za učenike „Prosvjetine škole srpskog jezika, istorije i kulture“,  organizuje edukativno putovanje, na kojem pored druženja, uče o istoriji, tradiciji i kulturi svog naroda. Tako je bilo i ove godine kada su obilaskom značajnih zadužbina srpskih vladara, te posjetom gradova koji svjedoče izučavanoj istoriji mnogo toga upoznali i naučili.

Prva stanica na našem ovogodišnjem putešestviju bili su grad i ćuprija na Drini.  Šetnjom obalom ove rijeke, stigli smo do srca Višegrada – Andrićgrada, gdje nas je dočekao slavni Njegoš, a pozdrav nam uputio i sam Ivo.

Ručali smo u divnom ambijentu na Mokroj Gori, a potom obišli i Mećavnik. Malo nas je razočaralo što nas je dočekala mećava vrućine, ali nećemo uzeti za zlo. Film koji smo pogledali na prijatnoj temperaturi u tamošnjem teatru nam je došao kao potrebno osvježenje.

Noćili smo u blizini manastira Studenica, uz žubor istoimene rijeke, koji smo sutradan pratili sve do slavne zadužbine našeg velikog župana Stefana, monaha Simeona, Nemanje.

Studenica je manastir sagrađen za vrijeme života njegovog najznačajnijeg ktitora i osnivača loze Nemanjića, a građen je u periodu između 1186. i 1196. godine. U njemu počivaju mošti Prepodobnih:  Simeona Mirotočivog (Stefana Nemanje),  Anastasije (Ane, žene Nemanjine) i Simona (njihovog sina, Stefana Prvovjenčanog).

Za vrijeme svog boravka na tom predjelu, Sveti Sava je napisao Žitije Svetog Simeona i Studenički tipik, koji predstavlja prvi ustav Srpske Pravoslavne Crkve.

Kao dokaz da ni duhovni objekti tehnološki ne zaostaju, kustosi su nas upoznali sa „digitalnom Studenicom“ – projektom koji preko aplikacije na pametnom uređaju, kroz kratke filmove visokog kvaliteta, prikazuje istoriju i arhitekturu kompleksa, ali i brojne zanimljivosti.

Nakon Svete Liturgije u pomenutom manastiru, zaputili smo se u jedan malo sjeverniji – Žiču. Ovaj sedmovrati manastir – simbol osnivanja srpske države, autonomije srpske crkve i nacionalnog identiteta, je jedan od najvažnijih upravo zbog navedenog. U njemu je krunisano sedam srpskih kraljeva, od kojih je prvi bio sam ktitor Stefan Prvovjenčani 1221. godine.

Žiča je specifična i prepoznatljiva po svojoj crvenoj boji, pa nas je iznenadilo kada smo je vidjeli u smeđim nijansama. Dobili smo objašnjenje da je fasada odstranjena kako bi se uradila nova, novijim i inovativnijim tehnikama koje će je duže čuvati. Nadamo se da će do sljedeće posjete zasijati novim – starim sjajem.

U nastavku puta obišli smo Spomen kompleks Šumarice, kod grada Kragujevca. To je mjesto prepuno emocija, onih tužnih, jer je tu u Drugom svjetskom ratu postradalo skoro tri hiljade nedužnih ljudi, među kojima i učenici kragujevačke gimnazije. Njima je naša velika pjesnikinja Desanka Maksimović posvetila pjesmu „Krvava bajka“.

U pratnji kustosa muzeja „21. oktobar“, koji je projektovan po uzoru na manastir Gračanica, obišli smo humke i spomenike koji su podizani u čast stradalih civila na tim mjestima.

U nizu prelijepih zdanja koja smo trebali posjetiti, sljedeća je bila crkva Svetog Đorđa na Oplencu kod Topole. Podigao ju je kralj Petar I Karađorđević početkom XX vijeka, sa željom da to bude mauzolej u kom će počivati svi Karađorđevići.

Unutrašnjost crkve je prelijepa, svodovi ukrašeni mozaikom čuvaju grobna mjesta vožda Karađorđa i kralja Petra I, a tajnovita kripta u svojim temeljima čuva upokojene članove ove dinastije.

Tako smo stigli i do nedjelje, trećeg dana naše ekskurzije. Nakon tolikog puta sama ekskurzija se učinila dužom nego što je uistinu bila, ali to nas nije spriječilo da još jedno jutro već u ranim satima ustanemo i krenemo dalje. Nije lako okupiti autobus đaka prije 9 ujutro, ali smo i to uspjeli.

Tako smo se iz doma učenika srednjih škola „Karađorđe“ uputili u Hram Svetog Save.

Na samom ulasku u Hram rečeno nam je kako nedjeljnu Liturgiju predvodi Njegova Svetost Patrijarh srpski gospodin Porfirije te nam bila velika čast što imamo priliku prisustvovati takvom bogoslužju. Nakon svete arhijerejske Liturgije imali smo sreću upoznati lično Njegovu Svetost, te prije odlaska dobiti blagoslov za dalje putovanje. Zajedno sa vodičem ušli smo u kriptu Hrama Svetoga Save gdje smo čuli dio probe dječijeg hora. Sam Hram je očarao sve do jednog učenika, ali put se morao nastaviti tako da smo sa sobom ponijeli još jednu sliku divnih uspomena i krenuli dalje.

Vodič nam je pri ulasku u autobus krenuo objašnjavati neke od glavih znamenitosti samoga grada te smo prolazeći ulicama centra Beograda doživjeli istoriju, sadašnjost, ali i budućnost svake zgrade, svakog spomenika i svake ulice kroz koju smo prošli.

Odlučili smo izaći i dalje krenuti pješke. Prva znamenitost koju smo obišli je bio Narodni muzej. Podijelivši se u dvije skupine uspjeli smo obići područje slikarstva, ali i prostorije u kojima su predmeti od ranog srednjega vijeka sve do Prvog srpskog ustanka.

Obilazak grada ne bi mogao proći bez posjete jednoj od najpoznatijih ulica grada, čuvenoj Knez Mihailovoj ulici. Usput smo saznali da je sama ulica postala poznata baš zbog svoga položaja i trgovačke važnosti za grad te da je danas zaštićena zakonom kao jedna od najstarijih pa tako i najvrijednijih spomeničkih prostora u Beogradu.

Šetnjom kroz Ulicu došli smo do Saborne crkve posvećene arhanđelu Mihailu, krsnoj slavi kneza Miloša Obrenovića, po čijem se nalogu sama crkva i izgradila.

Sljedeća stanica bješe Kalemegdanska tvrđava gdje smo se upoznali sa njenom bogatom istorijom i velikim značajem za sam Beograd. Osim što je poznat kao najveći park u gradu, Kalemegdan se proslavio zbog vojnog muzeja, ali i spomenika koji se naziva „Pobjednik“. Po završetku obilaska tvrđave, kao zadnju posjetu toga dana, obišli smo gradski zološki vrt.

Narednog jutra krenuli smo na planinu Avala udaljenu 16.5 km južno od Beograda, koja predstavlja sjeverni kraj šumadijske grede. Popevši se na vidikovac obišli smo poznati Avalski televizijski toranj koji važi za najviši toranj na Balkanu sa visinom od 204.57 metara. Preko Avalskog tornja danas RTS odašilje svoj signal, a mi smo imali priliku popeti se na sam vrh i odatle razgledati cijelu okolicu Beograda, golim okom i kroz dvoglede. Avala je za sve jedna od najljepših uspomena, ali ni tu nismo stali.

Vrativši se u grad otišli smo u Muzej Nikole Tesle gdje smo doživjeli nezaboravnu avanturu. Upoznali smo se sa originalnim radovima Nikole Tesle te smo uplovili u svijet magnetizna i elektriciteta kroz same naučnikove izume. Osim toga u muzeju smo vidjeli i Tesline lične stvari, kao i urnu u kojoj se čuvaju njegovi posmrtni ostaci.

Posjeta Beogradu ipak ne bi bila potpuna bez posjete staidonima FK Partizan i FK Crvena zvezda. Na stadionu FK Partizan dočekao nas je počasni predsjednik fudbalskog kluba i bivši predsjednik Olimpijskog komiteta Srbije, naš Mostarac, legendarni Ivan Ćurković koji nas je upoznao sa cjelokupnom klupskom istorijom. Još veća čast nam je bila spustiti se na teren i stajati na mjestu gdje odlični igrači već decenijama donose nizove pobjeda svome klubu.

Poslije posjete jednome, otišli smo i na drugi stadion. Na stadionu Rajko Mitić imali smo čast posjetiti muzej i upoznati se sa bogatom istorijom kluba te prije odlaska sjediti u loži Rajko Mitić gdje inače sjede počasni predstavnici gostujućih ekipa. Kada biste nas pitali na kraju šta nam je bilo najbolje i najzanimljivije, mislimo da ne bismo imali jednoglasan odgovor jer nam je svaki dan bio poseban na svoj način.

Ali ni tu nije bio kraj našoj ekskurziji, pa tako zadnjeg dana putovanja odlazimo posjetiti Dvorski kompleks kraljevske porodice Karađorđević koji obuhvata Kraljev dvor, Beli dvor, kapelu Sv. Andreja Prvozvanog i prateće objekte, a smješten je na najvišem brežuljku Dedinja. Pri dolasku prvo smo posjetili kapelu posvećenu krsnoj slavi i zaštitniku dinastije Karađorđević. Poslije posjete kapeli prešli smo u Kraljevski dvor gdje smo upoznali priču koja stoji iza svakog predmeta, slike i prostorije.

Na samome kraju našega obilaska učinili su nam veliku čast ličnim pozdravom Njegovo Kraljevsko Veličanstvo prijestolonasljednik Aleksandar Karađorđević i njegova supruga princeza Katarina. Poželjeli su nam srećan i siguran put, ali i brz povratak u našu Srbiju. Nakon svega što smo vam prepričali i pokušali barem na neki način dočarati, ne možemo niti približno opisati koliko nam je cijela ekskurzija bila zabavna, interesantna i prije svega nezaboravna, ispunjena muzikom i druženjem. Pet dana provedenih među vršnjacima na toliko predivnim mjestima možemo samo pamtiti i prepričavati do sljedeće ekskurzije koju već od samog povratka u Mostar počinjemo nestrpljivo iščekivati.

Ovo izuzetno putovanje organizovano je uz pomoć Uprave za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije kojoj se ovom prilikom posebno zahvaljujemo.

 

Ivana Mavrak i Jelisaveta Krulj